Disclaimer na (ili prije) početka:
glazbena podloga uz ovaj post je Elemental: Ne vjerujem

Nije me bilo na blogu prošli tjedan, a nekako imam feeling da me nije bilo ni nigdje drugdje nego u Saboru prošli tjedan. 

U ponedjeljak ujutro smo dobili hard copy (papirnati) prijedlog proračuna (u petak prije toga smo dobili prijedlog proračuna u digitalnom obliku, u .pdf-u, a ne .xls-u da se slučajno ne bi pomogli tabličnim kalkulatorom u analizi dobivenog materijala, grrrr). Tijekom ponedjeljka i utorka je trebalo apsolvirati preko 500 stranica tablica fonta 8 i prvo skužiti brojke, a onda iz brojki izvući poantu što pjesnik želi reći tj. planira napraviti s našim novcima - koji su to prioriteti, projekti i aktivnosti koji će biti financirani iz državnog proračuna.

U srijedu je već počela rasprava za koju se trebalo pripremiti -  radi se ipak o najvažnijoj raspravi koja može doći na dnevni red  parlamentu. Rasprava koja je, hvala na pitanju, trajala do 1 u noći. 
(Na stranu sad detaljčić da se u svim normalnim državamo dokument kao što je proračun raspravlja i žvače tjednima, a da je kod nas sve bilo gotovo u tri i pol dana.)

Tijekom te iste srijede i četvrtka trebalo je napisati i amandmane na proračun. Petak opet Sabor, subota je prošla u sjednici Glavnog odbora Foruma mladih, a kad sam konačno u subotu predvečer završila sa super-napornim tjednom, mogla sam se samo onesvijestiti u krevet od umora (što sam i učinila i u istom ostala do danas ujutro).

No, ne htjedoh se tu ispovijedati (ovo je ipak samo malo poduži odgovor na pitanje gdje bijah i što radih protekli tjedan). Htjedoh vas priupitati što ste u medijima  mogli čuti i vidjeti ili pročitati o raspravi o proračunu? Što ste mogli saznati o dokumentu koji dobrim dijelom određuje naš standard života?

Ako ste jako precizno i detaljno, pasionirano i sa zanimanjem, pratili medije, mogli ste saznati jako, jako malo. Tih dana su se, naime, po procjeni urednika i novinara, dogodile za sve nas dvije daleko bitnije i važnije stvari: nađen je i snimljen nekakav žohar u saborskom restoranu (hvala na pitanju: nisam ga vidjela) te je Goran Ivanišević javnim pismom tražio oprost od svoje družice i majke svoje djece.

I da, to je baš ono što me zanima. Ma koji proračun...